Karijes

Redovita dentalna higijena nužna je u održavanju zubi zdravima i u sprječavanju nastanka karijesa. Zubni karijes jedna je od najčešćih bolesti zubi. To je infekcijska bolest koju uzrokuju razni mikroorganizmi, među kojima je najznačajniji Streptococus mutans. Karijes podrazumijeva kvarenje zuba, odnosno stvaranje šupljine u njemu. Hranom koju unosimo, pogotovo šećerom odnosno ugljikohidratima ujedno hranimo i bakterije koje se nalaze u zubnom plaku. Zubni plak je mekana naslaga koja se teško može uočiti, a čvrsto prianja uz zubnu stijenku.

Bakterije proizvode razne spojeve, a za razvoj karijesa najvažnije su kiseline koje u dovoljnoj količini uzrokuju demineralizaciju cakline zuba. Zbog gubitka mineralnih sastojaka iz tvrdih zubnih tkiva ona postupno postaju slabija. Taj se gubitak minerala može nadomjestiti mineralima iz sline. Sami proces naziva se remineralizacija. Normalno je da se procesi demineralizacije i remineralizacije izmjenjuju na zubnoj površini. Ako su ti procesi uravnoteženi, zubi se neće oštetiti. Ako demineralizacija napreduje u većom omjeru od remineralizacije, odnosno akobakterije plaka proizvode previše kiseline, dolazi do slabljenja cakline, površina zuba se oštećuje i nastaje šupljina odnosno karijes.

Karijes koji se ne liječi može dovesti do uništenja zuba, infekcije, a samim time i do njegovog vađenja. Jedan od načina prevencije demineralizacije cakline i karijesa jefluoridacija zubi koja se očituje u nanošenju preparata koji sadrže fluor na površinu zuba.

Nanastanak karijesa utječu nasljedne karakteristike poput morfologije zuba, sastav zuba, razmaknutost zubi te količina i sastav sline. Prehrambene navike poput prekomjernog unošenja ugljikohidrata i sokova također pogoduju razvoju bakterija. Uz navedene čimbenike, ako je oralna higijena neredovita, stvaranje zubnog plaka je neminovno.

Budući da karijes u početku zahvaća samo caklinu, on ne izaziva simptome. Bol nastaje kada karijes prođe kroz cijelu debljinu cakline i dospije do dentina. U tom se slučaju ubrza napredovanje karijesa zbog toga što je dentin slabije mineraliziranod cakline, a djelovanje sline, odnosno remineralizacija je moguća samo na površini zuba. Oštećenje u dentinu osjetljivo je tada u dodiru s hladnim/toplim i slatkim namirnicama ili pićima, a kasnije je prisutno i tijekom žvakanja. Postoje situacije u kojima stanice pulpe reagiraju na karijes u dentinu, predstavljajući tako obrambenu reakciju kojom se zub može obraniti od napredovanja karijesa. U pojedinim slučajevima ona je dovoljna, pogotovo ako bakterije nisu baš aktivne u proizvodnji kiseline. U većini je slučajeva obrana zuba preslaba, stoga je potrebno ukloniti karijes, a nedostatak na zubu ispuniti određenim restaurativnim materijalom. Karijes se liječi tako da se odstrani brušenjem, a nakon toga slijedi ispunjavanje šupljine čvrstim materijalima. Najčešće se koristi srebrni amalgam koji je jeftin i u prosjeku traje 14 godina.

Karijes se u većini slučajeva može spriječiti. Potrebno je odstranjivati plak, redovito četkati i čistiti zube. Ponekad četkica za zube nije dovoljna u oralnoj higijeni jer ne dopire do zubnog međuprostora u kojima se razvijaju mnoge bakterije uzrokujući karijes ili nakupljanje plaka. Iz tog razloga preporučuje se korištenje zubnog konca. Treba odabrati koji zubni konac Vam najviše odgovara; tanji, deblji, navošteni konac i onaj nenavošteni. Postoji i zubni konac s okusima koji ostavlja osvježavajući okus u ustima. Da bi korištenje zubnog konca bilo učinkovito, mora se znati njegovo korištenje, odnosno kako pravilno očistiti zube. Zubni konac upotrebljava se nakon pranja zubi zubnom četkicom, a nakon korištenja konca zubi se mogu isprati vodicom za ispiranje usta.

Pravilna prehrana, oralna higijena te redoviti posjeti i konzultacije sa stomatologom recept su za lijepe i zdrave zube.