Vađenje zuba je postupak kojim se zub ili ostatci određenog zuba uklanjaju iz alveole. Zub se vadi tek onda kada je stomatolog poduzeo sve potrebne mjere odnosno metode liječenja, gdje ni jedna nije rezultirala dobrim i kvalitetnim ishodom. Zub se može izvaditi i u slučaju da je toliko oštećen da ga se ne može više spasiti. Danas se sve više vade zubi, osobito umnjaci, radi stvaranja „mjesta“ u ustima koje je prijeko potrebno za očuvanje postojećeg dobrog razmještaja zubi i njihovih odnosa.
Stomatolog će, dakle, u dogovoru s pacijentima izvaditi one zube za čiji oporavak neće biti dostatna niti jedna terapijska metoda. Riječ je o zubu s jako oštećenim parodontom: gubitak potpornih tkiva oko zuba utječe na njegovu klimavost. Takvi su zubi nefunkcionalni jer ne mogu podnijeti opterećenja koja nastaju žvakanjem. Zaostali korjenovi zubi također su spremni za vađenje, budući da ih nije moguće nadomjestiti restauracijom i protetskim nadomjeskom. Iako ne uzrokuju bol i ne smetaju, često znaju biti uzroci infekcije. Prilikom izrađivanja protetskog nadomjestka stomatolog mora procijeniti stanje te prognozirati zube nosače.
Zubi nosači mogu trenutno biti zdravi, no nakon nekoliko godina mogu uzrokovati probleme koji se mogu ticati cjelokupnog nadomjestka, ako su uključeni kao njegovi nosači. Iz tog se razloga daje prognoza za zube nosače, odnosno stvaraju se pretpostavke na temelju kojih će stomatolog odlučiti je li riječ o zubu sa sigurnom ili nesigurnom prognozom. Zdravi se zubi također nekad moraju izvaditi. To se radi u slučajevima kada je pacijent pristupio ortodontskoj terapiji ili onda kada jednostavno nema dovoljno prostora u ustima nakon što su počeli rasti umnjaci. S obzirom na to da je danas nošenje aparatića za zube sve potrebnije i sveprihvaćeno, ortodontskoj se terapiji podvrgavaju mlade osobe kojima još nisu izrasli umnjaci. U slučaju da su zubi zbijeni, stomatolog će izvaditi prve pretkutnjake kako bi osigurao dovoljno mjesta koje će omogućiti skladan smještaj preostalih zubi.
Umnjaci se najčešće vade iz istog razloga. Ipak, kod nekih pacijenata umnjaci nikad ne izrastu do kraja jer se nalaze u nepovoljnom položaju u odnosu na postojeće anatomske strukture. Oko krune takvog zuba često se javljaju upale zbog utiskivanja hrane i nastanka bakterija. Takav zub koji je pod upalom nije preporučeno vaditi. Osobito ako je riječ o zubu iz gornje vilice. S obzirom na to da se otok uglavnom nalazi iznad zuba, a to je mjesto na koje se aplicira anestezija, tada jednostavno nije moguće dati anesteziju. Potrebno je pacijentu preporučiti antibiotike koji će smanjiti otok. Ako se upala i otok proširi, stomatolog će napraviti rez kako bi gnoj što prije izašao iz tog područja.
Vađenje zuba pod upalom moguće je jedino ako se zub nalazi u donjoj vilici, jer tada otok ne predstavlja smetnju prilikom apliciranja anestezije. Jedinu smetnju može predstavljati otežano otvaranje usta zbog postojeće upale. Ako je moguće pacijentu dati anesteziju, preporučuje se vađenje zuba pod upalom jer se na taj način uklanja uzrok nastanka upale te se oslobađa prolaz za gnoj. Nemogućnost apliciranja anestezije podrazumijeva čekanje dok simptomi ne počnu jenjavati,a nakon toga pristupiti liječenju i vađenju istoga.
0 Comments